U Paraćinu je 16. Maja održana izložba „Kаsnoаntičko i srednjevekovno oružje u Pomoravlju“ iz fondovа Zаvičаjnog muzejа „Pаrаćin“. Ova izložba je plod rada i višegodišnjeg prikupljanja i popunjavanja fondova paraćinskog muzeja.

Izložba je obuhvatila primerke antičkog i srednjevekovnog oružja, pa su brojni posetioci imali priliku da na jednom mestu vide mačeve, koplja, strele i specifične vrhove strela, noževe, bojne kose, buzdovane i jatagane iz perioda turske okupacije.

 

3

 

Uz sve trodimenzionale primerke posetioci su mogli i da pogledaju fotografije sa rekonstrukcijama pomenutog oružja i njegovim rasporedom na telu srednjevekovnog ratnika. Kao što je svima poznato Paraćin i okolina su u kasno antičkom i srednjevekovnom periodu od 4. do 18. Veka stalno bili na putu raznih vojski, i vojničkih pohoda, baš iz razloga što Paraćin leži na glavnom putu koji povezuje zapadnu i srednju Evropu sa istokom. Taj antički put, vojni put, via militaris je bio važna raskrsnica, a u srednjem veku je to bila Petruška oblast kojom je vladao župan Vukoslav sa sinovima Crepanom i Držmanom (monah Dionisije).

U vreme kneza Lazara to je bila pogranična oblast, sa centralnim gradom Petrusom, velikom utvrdom, nepristupačnim za napade i pljačke zbog samog terena, opasan kanjonom Crnice, na Čokotskom brdu, kod današnjeg sela Zabrega.

Bitna poznata nalazišta iz tog perioda pored Petrusa su planina Baba, i naselje koje je u vreme župana Vukoslava i petruške oblasti služilo da zapali vatru i na taj način obavesti stražare u Stalaću u slučaju eventualnih turskih upada. Gradak kod Gornje Mutnice, Ilijino brdo, Čukara kod sela Lešja a od 14. I 15. Veka utvrđuju se mesta manastira i crkava u kanjonu reke Crnice i okolini.

 

4

 

Vojnici koji su branili svoje teritorije u ovo vreme bili su uglavnom baštinska, pronijarska ili najamnička vojska. Prve dve su pripadale višim staležima koje je sakupljao i opremao oružjem lokalni feudalac, dok je najamnike izdržavao vladar, i činila je jezgro srednjevekovne vojske, uvek spremna za borbu. Pešadiju su činili zemljoradnici i stočari, a konjicu vlastela i najamnici.

Većina oružja kojom su se naoružavali ratnici u srednjem veku po obliku i vrsti potiču iz kasnoantičkog i ranoslovenskog perioda. U početku su oružje boljeg kvaliteta nabavljali u susednim zemljama a kasnije su ga izrađivali i domaći majstori oružari, uglavnom kovači po naseljima i utvrđenjima a nije bio čudan slučaj da se oružje izrađuje u manastirima.

 

2

 

Tema ove izložbe je bilo hladno oružje, koje se deli na napadno i odbrambeno, oružje za blisku borbu i borbu na odstojanju. Blisko borbeno oružje deli se po načinu upotrebe na sečno, bodno i udarno. U sečno oružje spadali su mačevi, sablje, noževi i bojne kose, a u ubodno različite vrste koplja. U udarno oružje spadaju palice, topuzi i buzdovani. Napadnom oružju pripadaju i praćke, lukovi sa strelama, samostreli i opsadne sprave.

Sve što je izloženo u paraćinskom muzeju su samo dokaz da je paraćinski kraj imao burnu ratničku prošlost, i da svo oružje koje je pronađeno, treba da ostane sačuvano kao spomen i da podsećaju buduće generacije na slavnu prošlost koja nalazi svoje mesto u vojnoj istoriji srpske države.

 

M.S.

Mali oglasi Paraćin